Home / Blog / Popis materijalne i nematerijalne baštine pod UNESCO-om u Hrvatskoj
  • šibenik-cathedral-croatia-unesco

Popis materijalne i nematerijalne baštine pod UNESCO-om u Hrvatskoj

Hrvatska je jedna od rijetkih zemalja koje se mogu pohvaliti toliko bogatom materijalnom i nematerijalnom kulturnom baštinom na tako malom prostoru. Sveukupno 27 dobara se nalazi pod zaštitom UNESCO-a, od toga 10 materijalnih dobara i 17 nematerijalnih dobara.

Donosimo Vam popis materijalnih i nematerijalnih dobara koja se nalaze pod zaštitom UNESCO-a kako bi dobili uvid koliko je Hrvatska kulturno bogata zemlja i svakako vrijedna posjete.

Hrvatska materijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama:
1. Stari grad Dubrovnik

Dubrovnik-croatia-unesco-site

Dubrovnik,”Biser Jadrana”, simbol je hrvatskog turizma, te najpoznatiji i najposjećeniji grad u Hrvatskoj. Prepoznatljiv je po svojim srednjovjekovnim zidinama i kulama, ali se i unutar zidina nalaze vrijedna kulturno povijesna dobra kao što su brojne palače i crkve od kojih je najpoznatija crkva Sv. Vlaha, zaštitnika grada koji se u Dubrovniku posebno štuje. Iako je grad 1667. godine stradao u strašnom potresu koji ga je pogodio, uspio je sačuvati svoje bogato kulutrno-povijesno nasljeđe. Stari grad Dubrovnik se na UNESCO-vom Popisu materijalne baštine nalazi od 1979.

2. Dioklecijanova palača i srednjovjekovni Split

diocletian-palace-split-croatia-unesco

Dioklecijanova palača nalazi se u Splitu i jedna je od najbolje sačuvanih građevina svoje vrste na svijetu te je još davne 1979. uvrštena na Popis svjetske baštine UNESCO-a. Građena je između 3. stoljeća prije Krista i 4. stoljeća poslije Krista, a dao ju je izgraditi car Dioklecijan koji je na kraju i preminuo u palači. Katedrala sv. Dujma, koja je sagrađena na ostacima mauzoleja, kao i romaničke crkve, srednjovjekovne utvrde, gotičke, renesansne i barokne palače su također pod zaštitom UNESCO-a.

3. Nacionalni park Plitvička jezera

national-park-plitvice-croatia-unesco

Nacionalni park Plitvička jezera je, uz Dubrovnik, jedan od simbola Hrvatske te najstariji nacionalni park u Hrvatskoj. Nacionalni park Plitvička jezera čini kompleks od 16 većih i manjih jezera, koja stvaraju prekrasne slapove. Temeljna osobitost ovog parka su sedrene barijere koje su nastajale tisućama godina te stvorile ovaj kompleks jezera, slapova i špilja. U obližnjim šumama borave rijetke biljne i životinjske vrste. Nacionalni park je na UNESCO-v Popis uvršten 1979. godine.

4. Povijesna jezgra Trogira

old-town-trogir-croatia-unesco

Povijest grada Trogira seže i do 2000 godina prije Krista što čini Trogir jednim od najstarijih gradova na Sredozemlju. Njegovi temelji potječu iz ilirskog, helenističkog i rimskog razdoblje te je zbog izuzetne kulturno-povijesne važnosti cijeli stari dio grada uvršten na UNESCOV Popis 1997. godine. Pored mnogih romaničkih crkava te baroknih i gotičkih građevina ističe se Trogirska katedrala sa svojim portalom majstora Radovana, koji je jedan od najznačajnijih primjera romaničko-gotičke umjetnosti u Hrvatskoj.

5. Ranokršćanski kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču

poreč-basilica-croatia-unesco

Katedralni kompleks Eufrazijeve bazilike u Poreču stoljećima je bio središte duhovnosti i vjere. Njegova jedinstvena ranokršćanska i bizantska arhitektura je primjer izvrsnog umjetničkog izraza svjetske klase. Kompleks je izgrađen na mjestu oratorija iz 4. stoljeća, a uključuje crkvu, atrij, krstionicu i biskupsku palaču. Iznimno su značajni su mozaici iz 6. stoljeća u apsidi crkve te kapiteli stupova koji podupiru romaničke lukove bočnih lađa s isklesanim motivima ptica, voća i cvijeća. Cijeli kompleks je 1997. UNESCO proglasio Svjetskom kulturnom baštinom.

6. Katedrala Sv. Jakova i tvrđava sv. Nikole u Šibeniku

šibenik-cathedral-croatia-unesco

Katedrala svetog Jakova u Šibeniku jedno je od najznačajnijih graditeljskih ostvarenja 15. i 16. st. na tlu Hrvatske, te je jedinstveni spomenik europske sakralne arhitekture. Gradnja je započela 1431. godine i trajala uz prekide do 1536. godine. Jedinstvena je po tome što je kompletno izgrađena od kamena i to bez korištenja vezivnog materijala. Zbog svojih iznimnih vrijednosti katedrala je 2000. godine uvrštena u UNESCO-ov popis svjetskog kulturnog nasljeđa.

Tvrđava sv. Nikole nalazi se u ulazu u Kanal sv. Ante u Šibeniku. To je jedinstvena renesansna građevina venecijanskog fortifikacijskog graditeljstva i izniman spomenik svjetske graditeljske baštine. Tvrđava je 2017. upisana u Listu svjetske baštine UNESCO-a u sklopu nominacije ”Obrambeni sustavi Republike Venecije 16. i 17. stoljeća”.

7. Starogradsko polje na Hvaru

island-hvar-croatia-unesco

Današnje Starogradsko polje u središtu otoka Hvara mijenjalo je ime kako su se mijenjali njegovi gospodari: Grci su ga zvali Hora Faru, Rimljani Ager Pharensis, dok se u srednjem vijeku nazivalo Campus Sancti Stephani (Polje sv. Stjepana). Polje je bilo uređeni sustav veleposjeda s brojnim bogatim gospodarskim imanjima. Brojni nasadi vinograda i maslina ostali su ‘praktično nepromijenjeni’ od prve kolonizacije starih Grka i ostali su jedinstveno svjedočanstvo geometrijskog sustava podjele zemlje koje se koristilo u Antici. Starogradsko polje je, zbog najbolje očuvane katastarske podjele na Mediteranu, 2008. godine uvršteno na UNESCO-vu listu svjetske kulturne baštine zajedno sa starom gradskom jezgrom Staroga Grada.

8. Stećci-srednjovjekovni nadgrobni spomenici

stecak-thombstone-croatia-unesco

Stećak je uobičajeni naziv za kameni nadgrobni spomenik iz srednjeg vijeka ukrašen rudimentarnim slikama. Nalaze se na širem području Bosne i Hercegovine, sjeverozapadnim dijelovima Crne Gore, zapadnim dijelovima Srbije i južnim dijelovima Hrvatske, uglavnom u Dalmaciji. Najveći broj stećaka podignut je u periodu između 12. i 16. stoljeća. Nekropole u Hrvatskoj sa stećcima nalaze se na sljedećim lokacijama: Cista Velika u Imotskoj krajini i kod crkve sv. Barbara u Konavlima. Stećci su 2016. godine upisani na UNESCO-vu Listu svjetske baštine

9. Iskonske i drevne bukove šume Karpata i drugih regija Europe (Sjeverni Velebit i Paklenica)

Paklenica-National-Park-croatia-unesco

Velebit je najveća hrvatska planina, na području Parka prirode Velebit postoje i dva nacionalna parka: Sjeverni Velebit i Paklenica. U srpnju 2017.g. bukove šume na području NP Paklenica uvrštene su na Popis svjetske baštine UNESCO-a. Njihova iznimnost vrijedna zaštite UNESCO-a temelji se na izvornosti, starosti, geografskom položaju i veličini. Nacionalni park Paklenica sa svojim veličanstvenim kanjonima i šumama zasigurno jedan od najljepših predjela velebitskog masiva.

10.Venecijanski obrambeni sustav 16. i 17. stoljeća (Zadar i utvrda Sv. Nikole u Šibeniku)

city-walls-zadar-croatia-unesco

Zadar je nekad bio najveći grad-utvrda u Republici Veneciji i njegovi su gradski zidovi bili važan dio složenog obrambenog sustava. Gradske zidine Zadra, zajedno s ostalim sastavnicama mletačkih obrambenih djela 16. i 17. stoljeća, smještenih u današnjoj Hrvatskoj, Italiji i Crnoj Gori, pridružili su se UNESCO-vom popisu svjetske baštine 2017. godine kao izvanredan spomenik suvremene pomorske utvrde. Najupečatljiviji dio zidina su Kopnena vrata, glavni povijesni ulaz u grad koji je 1543. godine sagradio Michele Sanmicheli, poznati venecijanski arhitekt.

Hrvatska nematerijalna kulturna baština na UNESCO-ovim listama:
1. Ojkanje

Ojkanje je poseban način pjevanja slogova hoj, voj, oj. To je najstarije pjevanje u Hrvata, koje se i danas njeguje u Dalmatinskoj zagori. Uzvik “oj”prenio bi vjetar i na taj su se način susjedi upozoravali na opasnost od vukova prilikom čuvanja ovaca. Pjesma bi nastala nakon što bi s drugog brda drugi pastir potvrdio da je dobio poruku. Neki su na taj način tražili i svoje stado ovaca po obroncima planina.

2. Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja

Dvoglasje tijesnih intervala Istre i Hrvatskog primorja je zaseban tip folklornog pjevanja dvojice pjevača u Istri, od kojih jedan pjeva u falsetu, a drugi u normalnom tonalitetu, uz pratnju neobičnih zvukova instrumenata. Dio kompleksnosti izvođenja pjesama je i u tome što pjevači da bi postigli karakteristične tonove, moraju pjevati djelomice i kroz nos.

3. Klapsko pjevanje

Klapsko pjevanje je vještina višeglasnog pjevanja bez instrumentalne pratnje, a capella. Klapsko pjevanje vuče svoju tradiciju iz mediteranskog kulturnog kruga, malenih mjesta uz more i na otocima, gdje su se momci okupljali u klape i pjevali u društvu s prijateljima, uglavnom bez instrumenata. Obično pjesmu pokrene jedan pjevač, kojeg potom slijede ostali glasovi.

4. Bećarac

Bećarac je tradicijski vokalno-instrumentalni napjev na području Slavonije, Baranje i Srijema s čestom tematikom šale i izrugivanja, ljubavi i erotske konotacije.

5. Godišnji pokladni ophod zvončara sa područja Kastavštine

Godišnji pokladni ophod zvončara sa područja Kastavštine je povorka zvončara i njihovo tradicionalno obilježavanje poklada. Skupina maskiranih ljudi s ogromnim životinjskim maskama, ogrnuta ovčjim kožama, vitla sjekirama i toljagama uz mnogo zvonjave, buke i gotovo magijskih plesova obilazi okolna sela. Prvi zapisi o organiziranim zvončarima datiraju iz 19. stoljeća, no korijeni sežu duboku u prošlost.

6. Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore

Nijemo kolo s područja Dalmatinske zagore je ples bez pratnje muzike. Teški, ali posve ritmični udarci opanaka, tradicionalne kožne obuće po plesnom podiju naznake su plesačima, da se u kružnom kretanju ubrza ili uspori korak. Nijemo kolo se izvodilo na tradicionalnim proslavama lokalnih svetaca, a momak koji je plesao do djevojke i povremeno je uvodio u kolo dao bi svima do znanja da je riječ o zavođenju i da ta djevojka pripada upravo njemu.

7. Sinjska alka

sinjska-alka-croatia-unesco

Sinjska alka je viteški turnir u Sinju koji se održava svake godine u spomen na herojski otpor nekoliko stotina vojnika koji su 1715. godine obranili grad od navale šezdesetak tisuća turskih vojnika. Alkari jašu konja stazom dugom sto šezdeset metara u živopisnoj tradicijskoj odjeći sa srednjovjekovnim oružjem (kuburama i toljagama) ciljajući dugačkim kopljem alku, maleni željezni prsten koji visi u zraku i gađaju „u sridu”.

8. Čipkarstvo u Hrvatskoj

Čipkarstvo u Hrvatskoj je tradicija koja je stoljećima njegovana u malim ruralnim sredinama. Čipkarstvo je započelo tijekom srednjeg vijeka s pavlinima u Lepoglavi i sa sestrama benediktinkama na otocima Pagu i Hvaru. Prvotne čipke su ukrašavale vjerske prostore, da bi potom postale dijelom crkvene, a kasnije i tradicijske odjeće i obuće.

9. Umijeće izrade drvenih tradicijskih igračaka na području Hrvatskog Zagorja

wooden-toys-croatia-unesco

Tradicijske igračke izrađene su od drva na području Hrvatskog zagorja. Igračke su se izrađivale u potpunosti ručno, i to umijećem koje je danas zaštićena vještina i dragocjena baština. Muškarci su rezbarili, a žene su oslikavale više od 120 drvenih igračaka (svirala, klepetala, životinje, automobile, kućice za lutke). Tradicija izrade drvenih igračaka započela je u 19. stoljeću, a i danas postoji velik broj nositelja ove tradicije.

10. Procesija “Za Križen” na otoku Hvaru

Procesija Za Križen na otoku Hvaru je povorka vjernika na u noći s Velikog četvrtka na Veliki petak predvođena članovima bratovštine i ključnom figurom – križonošom. Povorka kreće iz Jelse na procesiju kroz noć uz svjetlost voštanih svijeća, popraćena vjerskim pjesmama. Križonoša cijelu noć nosi križ iz svoje matične župe kroz okolna mjesta na svojevrsnom križnom putu, da bi se u zoru križ svečano vratio na mjesto polaska procesije. Ovo je posebna čast za brojne vjernike, posebice za križonošu koji čeka na ovu čast godinama.

11. Festa sv. Vlaha u Dubrovniku

Festa sv. Vlaha je jedinstvena festa u Dubrovniku koja se već 1045 godina slavi na jednak način, katoličkim obredima i veličanstvenom procesijom ulicama stare gradske jezgre. Početak ove tradicije datiran je u 10. stoljeće i utemeljen je na legendi o svecu koji je prilikom mletačke opsade grada pomogao Dubrovčanima da obrane svoju slobodu.

12. Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje iz Gorjana

U selu Gorjani u blizini Đakova održava se posebna tradicija Godišnji proljetni ophod kraljice ili ljelje, koja je nekoć bila raširena na cijelom prostoru Slavonije, Branje i Srijema. Mlade djevojke, odnosno ljelje na kršćanski blagdan Duhova kreću u obilazak sela, i to sa sabljama. Oružje je obvezni dio kostimografije jer je dio ritualnog plesa koji izvode ljelje, najčešće uz pratnju gajdaša, tamburaša ili pjevanjem bećaraca. Prema legendi, gorjanske su se žene za vrijeme turske opsade preobukle u muškarce sa sabljama te preplašene turske vojnike navele na pomisao da je riječ o duhovima.

13. Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske

Medičarski obrt na području sjeverne Hrvatske je nastalo u srednjem vijeku uglavnom u samostanima. Licitarsko srce možda je najljepši suvenir koji možete ponijeti iz sjeverne Hrvatske. Prirodne boje bijela, žuta i zelena u koje bi se umakali licitari dobivane su tajnim recepturama, a posebna crvena boja postala je jedinstvena za medičarske proizvode s ovih prostora.

14. Mediteranska prehrana na području Hrvatske

mediterranean-diet-croatia-unesco

Otoci Brač i Hvar u Hrvatskoj u su društvu Španjolske, Italije, Grčke i Maroka i zajednički su nositelji zaštićene mediteranske prehrane na Mediteranu. Vještine kuhanja rijetko su se mijenjala kroz stoljeća, a konzumacija jela je društvena stvar i od iznimne važnosti za dalmatinski identitet. Slana riba u maslinovom ulju, komadić kozjeg sira, gregada, bračka janjetina, brudet, svako jelo priča svoju priču.

15. Ekomuzej Batana

Ekomuzej Batana jedinstven je projekt očuvanja lokalne maritimne kulture Rovinja, temeljen na poštivanju tradicije, uvažavanju suvremenih društvenih potreba te sinergiji čovjeka i okoliša. Glavni elementi Ekomuzeja Batana su: Kuća o Batani – središnji interpretacijski i dokumentacijski centar, Mali škver – gradnja batana na gradskoj rivi, Spacio Matika – rovinjska kantina koja njeguje lokalnu gastronomiju, istroromanski dijalekt i lokalni glazbeni izričaj.

16. Međimurska popevka

Međimurska popevka je tradicionalni oblik pjevanja sjeverozapadne Hrvatske. Prvi notni napisi potječu još iz 16. stoljeća, a premda je inicijalno popevku prakticirala ženska populacija, danas se pjeva u različitim inačicama i prilikama.

17. Umijeće suhozidne gradnje

drystone-building-croatia-unesco

Umijeće suhozidne gradnje odnosi se na znanje potrebno za izradu kamenih konstrukcija, slaganjem kamenja jednog na druge, bez korištenja bilo kojeg drugog materijala. Stabilnost struktura osigurana je pažljivim odabirom i postavljanjem kamena, a suhozidne strukture oblikovale su brojne, raznolike krajobraze.

Upit za rezervaciju