Home / Blog / 4 zanimljive priče o zaštitnicima Zadra
  • oltar crkve svetog krševana

4 zanimljive priče o zaštitnicima Zadra

Otkrijete zanimljive priče o zadarskim svecima. Oni su ujedno i zaštitnici Zadra. Zadrani ih jako vole, a čitajući o njima i crkvama koje su njima posvećene, možda ih i vi zavolite.

Sveti Zoilo

Sveti Zoilo Zadar

Jedan od četiri zadarska sveca koji su ujedno i zaštitnici grada Zadra je sveti Zoilo. Bio je svećenik koji je pokornički živio u 3. st. u močvarnom kraju Akvileje. Umro je na glasu svetosti i pokopan je u crkvi u Akvileji. Nakon provale Huna i razaranja tog grada 452. g., Zoilove moći su prenesene u biskupiju Udine. Stare kronike Bonifacija i Franje Grisogona navode da su 649. g. relikvije sv. Zoila prenesene u Zadar.  Tijelo sv. Zoila se čuvalo u dva dijela. U mramornom sarkogafu u kovčegu od čempresovine su bile kosti sveca, a u srebrnom relikvijaru glava, sa spisima o autentičnosti relikvije. Relikvije sv. Zoila bile su položene u nekadašnju crkvu sv. Marije Velike kod zadarske tržnice (u narodu poznatijoj pod imenom crkva sv. Roka), da bi u 17. stoljeću u bile premještene u katedralu. Pohranjene su u oltar zadarske katedrale 16. prosinca 1622. godine i od te se godine blagdan sv. Zoila počeo slaviti na dan prijenosa svečevog tijela.

Kipovi u crkvi svetog Krsevana

Zoilo je bio zaštitnik siromašnog stanovništva Zadra, koje su zvali varošani jer su živjeli u središtu grada unutar bedema. Prema vjerovanju, sv. Zoilu se u snu javio preminuli sveti Krševan i rekao mu gdje da nađe njegovo tijelo koje je bilo bačeno u more. Kad ga je Zoilo izvukao, na čudesan način glava sv. Krševana spojila se s njegovim tijelom. Zoilo je Krševanovo tijelo sahranio u svojoj kući, a poslije je preneseno u Akvileju gdje se čuvalo do 452. g. kad su Akvileju razorili Huni. Sliku sv. Zoila koji drži mučenički umrlo tijelo sv. Krševana možete pogledati u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.

Sveti Krševan

Sveti Krševan

Krševan je bio akvilejski mučenik koji je živio u 4. stoljeću. Prema legendama je bio vjeroučitelj sv. Stošije. Za vrijeme njenog boravka u zatvoru, bodrio ju je svojim pismima. U doba Dioklecijanova progonstva se sv. Krševan istaknuo beskompromisnom vjerom u Isusa Krista. Bio je uvelike predan kršćanstvu te nagovaran da se odrekne vjere. Za uzvrat mu je ponuđeno mjesto prefekta ili konzula Rimske provincije. Krševan je odbio, samo da ne zaniječe sebe i ne pogazi svoju vjeru. Tako je Krševan zbog vjere bio smaknut. Odrubljena mu je glava, a tijelo su umu bacili u more. Sveti Krševan prikazuje se kao lik viteza u oklopu na konju, a nalazi se na grbu, pečatu i zastavi grada, te spomenicima i građevinama u Zadru: Kopnenim vratima, Morskim vratima te Vijećnici. U prethodno spomenutim starim kronikama Bonifacija i Franje Grisogona, također se navodi da su 649. g. relikvije mučenika Krševana, zajedno s relikvijama sv. Zoila prenesene u Zadar gdje mu je u čast podignuta crkva.

Crkva svetog Krševana

Crkva sv. Krševana samostanska je crkva muškog benediktinskog samostana izgrađena 1175. godine. Jedan je od najljepših primjera monumentalne romaničke arhitekture. U unutrašnjosti crkve nalaze se ostaci fresaka iz razdoblja romanike. Također, u svetištu se nalazi monumentalni glavni oltar izgrađen 1701. godine. Na njega su 1717. godine dograđeni bijeli mramorni kipovi sva 4 zaštitnika grada Zadra: Stošije, Zoila, Krševana i Šimuna.

Sv-Krševan-samostanski-sklop

U crkvu svetoga Krševana se ne može ući, zatvorena je za javnost. Crkva je s prednje strane imala samostanski sklop koji je srušen. Ako bi htjeli vidjeti crkvu iznutra kao i porušen dio, čuti još zanimljivosti o Zadru i svim dosad spomenutim svecima, kao i o zadarskoj povijesti, predlažem da kliknete na sljedeći link i rezervirate svoju šetnju Zadrom uz virtualnu stvarnost: https://www.magic-croatia.hr/virtualna-setnja-kroz-povijest-zadra1/

Sveta Stošija

slika svete Stošije

Prema legendi je bila Rimljanka iz ugledne obitelji, a kršćansku je vjeru primila od majke. Udavši se preko volje za rimskog patricija Publija, odlučila je ostati djevicom, na što ju uvrijeđeni muž zatvorio u kućnu tamnicu i mučio glađu. Nakon muževe smrti, oslobodila se kućnog pritvora i svoje imanje razdijelila siromasima. Svoj imetak dijeli sa siromasima. Na svom je suđenju izjavila kako je zlatne i srebrne kipove poganskih božanstava, koje je baštinila od oca, pretopila u novac kojim je pomagala progonjene kršćane.  Sa skupinom sljedbenika pratila je Krševana do njegove mučeničke smrti u Akvileji. Zbog pomaganja zatočenim kršćanima i ustrajnosti u svojoj vjeri, zatočena je te 25. prosinca 304. mučenički spaljena na lomači. Opisujući njeno mučeništvo jedan životopisac je zapisao: “Dok je plamen sažigao Stošijino tijelo, ona je u zanosu pjevala. Jači je bio plamen ljubavi prema Kristu od onoga koji je sažigao Stošijino tijelo.”

crkva svete stošije

Sveta Stošija je pokopana u Sirmiju, a u 5. stoljeću njezine relikvije su preko Rima prenesene u Carigrad. 810. godine je bizantski car Nicefor zadarskom biskupu Donatu u znak zahvale i nagrade poklonio moći svete Anastazije. Biskup Donat je relikvije pohranio u tadašnjoj bazilici sv. Petra apostola koja od tada nosi njeno ime. Tako je veličanstvena zadarska katedrala najveći spomenik u čast svete Stošije. Zadrani vole svoju zaštitnicu što se može iščitati iz ustanovljene tradicije držanja božićnog drvca u domovima upravo do blagdana svete Stošije koji je 15. siječnja.

8_CathedralStosija_cryptF

Biskup Donat započeo je u 9. stoljeću pregradnju stare zadarske ranokršćanske katedrale. U dnu sjeverne lađe sagradio je kapelu svete Stošije i u nju smjestio sarkofag isklesan od sivkastog mramora preuzetog s rimskog foruma na kojem je izgrađena i sama katedrala. Sarkofag s prahom svete Stošije se nalazi u apsidi lijeve katedralne lađe. Na sarkofagu svete Stošije, natpis je na kojem dominira slovo O u obliku omče i slova E, D i P. Sarkofag je kasnoantičkog oblika s poklopcem, a prijevod natpisa glasi: “U ime svete Trojice ovdje počiva tijelo blažene svete Anastazije. Darovima Boga i svete Stošije Donat grešnik biskup sačini. Bogu hvala.” Sveta Stošija je kroz kipove i slike prikazivana s plamenom u ruci, simbolom svog mučeništva.

Sveti Šimun

sveti-šimun-bogoprimac

Sveti Šimun Bogoprimac je čovjek koji se spominje u Lukinom evanđelju (Lk 2,25) koji je u jeruzalemskom hramu dočekao Josipa i Mariju, a u djetetu Isusu prepoznao Mesiju. „Tada je bio u Jeruzalemu čovjek po imenu Šimun. On je bio pravedan i bogobojazan…i Duh Sveti je bio na njemu. Njemu je objavio Duh Sveti da neće vidjeti smrti dok ne vidi Gospodnjeg Pomazanika. Ponukan od Duha, dođe u Hram upravo kad doniješe roditelji dijete Isusa da izvrše na njemu propis zakona. Tada ga on uze na ruke te stade slaviti Boga.“ Također,  Šimun je predvidio da će Isus donijeti spasenje svima narodima, ali i  biti znak osporavanja, Tužno proroštvo izrekao je i Mariji: “I tvoju će dušu probosti mač.”

Crkva svetog Šimuna

Legenda govori da je tijelo sv. Šimuna u drugoj polovici 13. stoljeća došlo u Zadar kada se neki trgovac zaputio iz Svete zemlje prema sjevernom Jadranu, noseći sa sobom posmrtne ostatke sveca. Nadomak Zadra zahvatila ga je znakovita oluja te ga prisilila da se skloni u mitsku luku grada Zadra. Gostoprimstvo je potražio u redovničkom samostanu, a kovčeg s tijelom sveca je zakopao kako bi ga sakrio i zaštitio. Ubrzo se razbolio i umro, a redovnici su po njegovom naputku pregledali njegove dokumente te otkrili o kome se radi u zakopanom kovčegu. U djelu Pučke pisme iz 1903.g. navodi se: „Al kad brate groba otvoriše, Šimunovo gdino tilo biše, svi se čudom velim začudiše, cilo tilo kad mu opaziše. Cilo tilo, a zdravo zdravcato, kano da je od kamena zdato, gdi počiva ruhom omotano, kano da je teke zakopano.“

Tijelo svetog Šimuna

Zadarska crkva sv. Šimuna Bogoprimca je zapravo nadograđena stara crkva sv. Stjepana Prvomučenika s kraja 5. stoljeća. Veliku preinaku crkva je doživjela u baroknom stilu te je preimenovana u crkvu sv. Šimuna. Donesena je odluka da se u tu crkvu smjesti pozlaćena škrinja s relikvijom sv. Šimuna, koja se prethodno čuvala u crkvi sv. Marije Velike koja je srušena 1570. U pučkoj tradiciji se vjeruje da Sveti Šimun pomaže rodiljama, a zazivaju ga i žene koje žele muško potomstvo.

oltar-svetog-šimuna-zadar

Škrinja sv. Šimuna izrađena je 1381. godine te predstavlja najsjajniji primjer hrvatskog srednjovjekovnog zlatarstva. Radi se o poklonu ugarsko-hrvatske kraljice Elizabete Kotromanić, žene kralja Ludovika Anžuvinca. Kovčeg sv. Šimuna drvena je škrinja s dvostrešnim krovom koja je potpuno obložena reljefno iskucanim pločama od srebra koje su pozlatili. Škrinja je teška 355 kilograma jer je cedrovo drvo obloženo s oko 250 kilograma filigranski iskucanog srebra i još dosta zlata za pozlatu. Na središnjem oltaru u crkvi sv. Šimuna škrinju drže dva brončana anđela koje je 1648. izradio Francesco Cavrioli. Anđeli su saliveni od bronce zaplijenjenih turskih topova te pored estetskog imaju i simboličku vrijednost aludirajući na pobjedu kršćanstva na islamom u drevnoj zemlji Hrvata. Od 1632. godine kada je škrinja sv. Šimuna našla svoj spokoj u crkvi sv. Šimuna, ovaj slavljeni zadarski svetac čije se tijelo može vidjeti na njegov blagdan 8. listopada, štiti drevni i ponosni grad Zadar.

Upit za rezervaciju